Mnoge promjene i pomaci koji se događaju u atmosferi našeg planeta uvjetovani su kretanjima Zemlje i nepravilnim karakteristikama Zemljine površine. Zemljina atmosfera je u stalnom kretanju, a to je zbog fluktuacije toplog zraka koji struji od tropa prema polovima, a hladan vraća s polova na ekvator. Sloj atmosfere najbliži zemljinoj površini naziva se troposfera, a to je onaj koji sadrži zrak koji udišemo i gdje nastaju plinovi. Meteorološke pojave koji određuju Zemljina klima. Atmosferska struja, odnosno zrak koji fluktuira kroz mora i oceane diljem svijeta, može doživjeti fizičke promjene tijekom svoje putanje i okolišnih čimbenika koji je okružuju. Te promjene mogu biti, na primjer, u njegovoj temperaturi ili njegovoj vlažnosti, a ovisno o karakteristikama zraka, bit će manje ili više svjetla i zadržavat će se manje ili više vremena u istoj regiji.
Ovaj članak Green Ecologist će objasniti što su ciklone i anticiklone, meteorološke pojave koje se događaju kada postoje varijacije u tlaku atmosfere.
Kretanje Zemlje i vjetra: Coriolisov efekt
Rotacija Zemlje uzrokuje savijanje zraka koji struji kroz troposferu, odnosno zračne mase su podvrgnute sili koja im skreće putanju. Ova sila, opće poznata kao coriolisov učinak, implicira da uzlazni stupovi zraka oni na sjevernoj hemisferi će se ispuhati u smjeru kazaljke na satu (u smjeru kazaljke na satu), a oni na južnoj hemisferi će odstupiti u suprotnom smjeru (u suprotnom od smjera kazaljke na satu).
Ovaj učinak proizvodi vrlo važne pokrete ne samo u zraku, već iu vodenim tijelima. Taj se učinak pojačava što se događa bliže ekvatoru, budući da je površina Zemlje u tom području veća, a ispada da je to i područje koje je najudaljenije od središta Zemlje.
Što je ciklon i njegove vrste
Cikloni su vrlo česta pojava, koja se obično smatra jaki vjetrovi praćeni olujama. Ti jaki vjetrovi nastaju u područjima gdje je tlak nizak (manji od 1013 Pa), a ti niski tlakovi stvaraju vjetrove koji privlače druge atmosferske zračne mase većim tlakom. Ovaj fenomen, također tzv škvalni ili ciklonski tok, Nastaje kada je površina mora na visokim temperaturama, budući da se u tim uvjetima topli zrak diže opterećen vlagom dok se ne kondenzira u olujne oblake. Svi ti oblaci kreću se u velikim krugovima koji se okreću oko sebe, stvarajući iznimno jake vjetrove i ostavljajući prostor u središtu koji je poznat kao oko uragana. Ovi ciklonski tokovi posebno su posebni zbog velike energije koju posjeduju, a koja dolazi od topline koju daje vodena para koja se oslobađa pri kondenzaciji.
Može biti promjera do 200 km, a vjetrovi ciklona mogu doseći brzinu između 50 i 250 km/h (Ovisno o vrsti ciklona u pitanju, gube snagu kako se približavaju kopnu ili kada stignu do oceanskih područja s nižim temperaturama.
Ova vrsta fenomena proizvodi ogromne valove i velike pomake vodenih masa. U tropskim područjima cikloni često uzrokuju velike poplave i mogu prenijeti stvarno teške predmete na velike udaljenosti.
Kategorije ili vrste ciklona
- Tropski
- Izvantropski.
- Subtropski.
- polarni
- Mezocikloni.
Od ove klasifikacije najvažnija je tropska ciklona, koja se prema brzini i agresivnosti vjetrova dijeli u pet kategorija. Ova vrsta ciklona, ovisno o snazi, može se nazvati tropskom depresijom, tropskom olujom ili uraganom. Najveću brzinu i agresivnost očito je uragan koji uzrokuje vrlo jak vjetar i veliku štetu.
Iako tropske ciklone mogu prouzročiti velike štete, poput uništavanja domova i prirodnih staništa, mogu donijeti i vrlo pozitivne aspekte, poput prestanka razdoblja suše ili obnavljanja vegetacijskog pokrova (od starijih ili slabijih stabala).
U odnosu na ekstratropske ciklone, možemo reći da su povezani sa sustavom niskog tlaka koji se nalazi između tropa i polova i da ovise o kontrastu toplih i hladnih zračnih masa. Ako dođe do izrazitog pada atmosferskog tlaka, ova vrsta ciklona naziva se eksplozivna ciklogeneza i uzrokuje velike štete, poput poplava ili klizišta.
Što se tiče suptropskih ciklona, one imaju spoj karakteristika dviju prethodnih ciklona, a njihove karakteristike će ovisiti o mjestu nastanka. U odnosu na polarnu ciklonu, moramo spomenuti da se često naziva i arktičkom ciklonom, a ispada da je riječ o sustavu niskog tlaka prilično velikog promjera koji uzrokuje jak vjetar. Unatoč tome, ima kraći život od tropskih ciklona, budući da za 24 sata može dostići svoj vrhunac.
Konačno, mezociklon je zračni vrtlog koji nastaje tijekom konvektivne oluje, a obično je povezan s električnim olujama. Ova pojava nastaje u uvjetima velike nestabilnosti i kada su jaki vjetrovi na velikim visinama, ali se obično vrlo rijetko viđa.
Što su anticiklone i njihove vrste
Anticiklona je područje visokog tlaka (veći od 1013 Pa), u kojem atmosferski tlak je viši od tlaka okolnog zraka a povećava se od periferije prema centru. Obično se može povezati s tipičnim stabilnim vremenom, s vedrim nebom i suncem.
Stub zraka anticiklone stabilniji je od zraka oko njega. Zauzvrat, zrak koji se spušta prema dolje proizvodi pojavu poznatu kao slijeganje, što znači da sprječava nastanak oborina. Naravno, treba uzeti u obzir da će način na koji će se zrak spuštati varirati ovisno o hemisferi na kojoj se nalazi.
Ove anticiklonski tokovi ljeti se lakše razvijaju, što dodatno otežava sušno razdoblje. Oni imaju tendenciju da budu nepravilne pojave, kako u obliku tako i u ponašanju, a ne kao ciklone, koje je lakše predvidjeti. Općenito, anticiklone se mogu svrstati u četiri skupine ili vrste.
Vrste ili skupine anticiklona
- Subtropski atlas
- Kontinentalni polarni atlasi
- Atlas između serija ciklona
- Atltas proizveden invazijom polarnog zraka
Prvi su suptropski atlasi, koji se ispostavljaju kao veliki i izduženi anticiklonski tokovi, smješteni u suptropima i obično stacionarni ili s vrlo sporim pokretima. U ovoj skupini treba istaknuti Azorsku anticiklonu, koja se pokazuje kao vrlo važna, dinamična anticiklona koja uvjetuje klimu tog područja i oluje koje će doći u hladnijim vremenima.
Drugo su anticiklone zvane kontinentalni polarni atlasi, koji se zimi formiraju na kontinentima najbližim sjeveru i kreću se dok ne dođu do toplijih voda i apsorbiraju ih suptropska anticiklona.
Treća skupina anticiklona su atlasi između nizova ciklona, koji su male veličine i, kako im ime kaže, pojavljuju se između ciklona.
Posljednja anticiklonska skupina je ona atlta nastalih invazijom polarnog zraka, koji, kako mu ime kaže, hladni zrak apsorbira toplinu toplijih voda i nakon nekoliko dana se pretvara u suptropsku anticiklonu.
Ako želite pročitati više članaka sličnih Što su ciklone i anticiklone, preporučamo da uđete u našu kategoriju meteoroloških pojava.
