Pomozite razvoju web mjesta, dijelite članak s prijateljima!
Priroda nam daje ugodan osjećaj blagostanja. To nas čini slobodnima. Osim razornih ekoloških katastrofa, čak i kad se oslobodi, ili možda čak i više, unutra nas pokreće nešto što je neodoljivo.
Vizija uzburkanog mora, oluje, besciljne plovidbe na jedrilici, puštanja kiše da nas namoči, daskom za surfanje udaranje najvećeg vala, gubitka u šumi, disanja u vršak pluća usred livade, na obali plaže, obavijen povjetarcem koji nam daje krila…
Ove situacije, kao i bezbroj drugih sličnih njima, često odaju neopisiv osjećaj slobode ili, barem, oslobađajući osjećaj, koji nam pomaže da se nosimo s svakodnevnom rutinom i ne pozivamo na sanjarenje. Zašto nam priroda daje osjećaj slobode?
A sa stropa, zvijezde
Situacije, iskustva, scenariji koji nas oživljavaju, koliko su različiti toliko i slični, jer unatoč velikim razlikama imaju Prirodu, u dodiru s njom kao zajednički nazivnik. Naš um, svaki centimetar kože od nas traži više kada živimo to doživljavamo učiniti da se povežemo s prirodom, jednostavno koliko i nezaboravno. Ostavljaju neizbrisiv trag i hrane nas benzinom koji nam je potreban da iznutra živimo i vjerujemo da je bolja budućnost moguća.
Želimo piti zrak u velikim gutljajima kad dišemo na vrhu planine, oduševljavaju nas oblaci koji paradiraju pred nama svojim hirovitim oblicima. I, naravno, volimo promatrati zvijezde koje leže usred ničega ako kampiramo divlje ili, zašto ne, zatvaramo oči i sanjamo da smo tamo.
Pejzaži su obavijeni, a s tim uvelike imaju i zvukovi prirode, koji nas na neizreciv način pokoravaju. Slušanje žamora koji se čuje u bilo kojoj šumi prenosi nas na čaroban način. Nije potrebno biti usred afričke savane ili ići duboko u Amazonu da biste osjetili tu divnu povezanost. Dovoljan je zeleni potez kista da je probudi.
Između simbola i ljudskog porijekla
Ali zašto nas priroda čini slobodnima? Koja je to zlatna nit koja nas s njom spaja, zbog koje se osjećamo dijelom cjeline? S jedne strane, tu su simboli, oni kulturna značenja koja su dio različitih društava ili ljudske skupine ili, ako imaju univerzalni karakter, koje dijelimo kao socijalizirana bića kroz povijest čovječanstva.
To je razlog zašto divlji život zagađujemo udomaćenom. Ti konji koji slobodno galopiraju u prirodnim okruženjima, te nudističke plaže u divljim okruženjima, to jato ptica koje lebde nebom, ti preplavljeni krajolici netaknute prirode na koje ljudska bića još nisu obula čizme.
I, naprotiv, one bose noge koje hodaju po sitnom pijesku plaže uz kravatu koja u urbanoj sredini pritišće fizički i psihički, za razliku od vrećaste odjeće, do potpune golotinje. Oslobođenje tijela i duše, lišeno toga, dok se kupamo u lokvi vode koju prskaju neizmjerni vodopadi.
Logički, je idealizirana Priroda, simbol zapravo. Nije sve tako lijepo kako to slikamo u mislima, daleko od toga, ali osjećaj slobode je nesumnjiv, istina s velikim slovima. Neosporan i moćan, bez obzira na društvenu konstrukciju koju smo napravili proizvodi simboli koji također imaju puno istine.
Na puno dubljoj razini, a u mnogim slučajevima i kao krajnji razlog te socijalizacije i atribucije značenja koja je započela s prvim ljudskim skupinama, su okolnosti koje su obilježile tijek evolucije. Okolnosti obilježene prizorom punim Prirode kao npr okruženje u kojem se ljudsko biće razvijalo stotinama tisuća godina.
Okvir u kojem se kretao, spuštao se s drveća i hodao uspravno. Možda zato šetnja zelenilom potiče kreativnost i čini da se osjećamo slobodnije. Neurologija je otkrila da se kad hodamo oslobađa frontalni režanj, dio mozga koji održava kontrolu nad našim emocijama.
Zahvaljujući automatizaciji procesa hodanja i izostanku zahtjeva u prirodnom okruženju, koje ne zahtijeva hitno našu pažnju, oslobađamo mozak koji se počinje osjećati oslobođeno. U tom smislu, inspiracija nas uhvati u šetnji ili opuštenosti prije rada, suprotno onome što se obično navodi… Zapravo, kada Priroda stupi na scenu, ideje teku lakše, možemo se isključiti i osjećamo se oslobođeno.
Osjećajte se dijelom cjeline
To također oslobađa čarobni osjećaj uranjanja u vodu, bilo ulazak u more ili bilo koju drugu prirodnu enklavu, pa čak i umjetnu. Prethodnom obrazloženju pridodaje se i kontakt s tekućim elementom, svojevrsni povratak u majčinu utrobu u strogom i prenesenom smislu, na isti način na koji se to događa s Prirodom općenito. Unutar vode, nastanka života, opuštenost je veća, naglašavajući više, ako je moguće, osjećaj slobode koji nam prenosi prirodno okruženje.
Idilična priroda ono je mjesto koje naš mozak identificira kao svoj dom, naše idealno stanište, za koje je doista i dizajnirano. S obzirom na ritam koji nameće grad, hiperaktivnost koju podrazumijeva urbani način života, kontakt s prirodom najbolji je melem, taj nužni lijek koji naše tijelo traži. Tu je grad, oblak smoga, njegova hiperaktivnost, njegovo asfaltno ludilo, a ostaviti ga za sobom je veliko olakšanje. Apsolutno oslobođenje osjećanja da smo dio cjeline.
Taj genetski kod predaka za koji priroda tvrdi, ta naša anatomija koja nastavlja obuhvaćati okoliš i mrzi frenetični moderni život, traži od nas vrlo različite poticaje od onih koje naša odlučnost da živimo brzo može pružiti. Poput poruke u boci bačenoj u more koja čuva tajne noći vremena, traži od nas pomoć. Pitanje koje ostaje u zraku je: Kako se zaštititi od samih sebe?
Ako želite pročitati više članaka sličnih Zašto nam priroda daje osjećaj slobode?, preporučamo da unesete našu kategoriju Zdravlje okoliša.
