Mjesec svibanj na Pirenejskom poluotoku je mjesec u kojem počinju procvjetati drak, prosvjetljujući divlja polja svojim nebrojenim žutim cvjetovima. No, metla je i biljka koju možemo imati u svom vrtu, pogotovo ako živimo u području sa suhom i toplom klimom, budući da je metla tipično mediteranska biljka i kao takva navikla je podnositi suše i jake toplina ljeta ovih širina.
Vrste metle na Iberijskom poluotoku
Na Pirenejskom poluotoku postoje dvije prevladavajuće vrste metla:
- Bijela metla (Monosperma metla): tipično za jugozapadno područje. Cvjetovi su mu bijeli. Široko se koristi za popravljanje vrlo pjeskovitih tla, kao što su dine.
- Žuta metla ili obična metla: kod nas je najraširenija. Njegovo znanstveno ime je Metla sphaerocarpa. To je grm koji može doseći 3 metra, iako ga je poželjno orezivati, kako bi olistalije.
Karakteristike žute metle
Žuta metla je listopadna, pa zimi neće ukrasiti naš vrt, ali vrijedi ga imati samo da bismo uživali u eksploziji žutog cvijeća koja se događa u proljeće; njezino cvjetanje je toliko spektakularno da je na poljima gdje ima divlje metle uobičajeno vidjeti ljude kako režu svoje cvjetne motke kako bi napravili bukete koji će krasiti njihove kuće.
Ova biljka ne predstavlja nikakav problem vrsti tla u našem vrtu; lako se prilagođava svemu, nije zalud seoska biljka. Ono što voli je sunce, pa je zgodno pronaći a sunčani kutakIako će i u sjeni uspjeti (možda neće tako bujno cvjetati). Važno je ukloniti suhe grane, koje im jedino mogu učiniti ružne kada rastu u divljini.
Žuta metla je biljka koja je pala u zaborav, ali do prije ne tako mnogo godina bila je naširoko korištena: koristila se za izrada metle a i kao gorivo u starim pekarskim pećima budući da je svojim izgaranjem pećnica brzo dostizala visoke temperature.
Ako želite pročitati više članaka sličnih Metla u vrtuPreporučujemo da uđete u našu kategoriju sobno bilje.
