Pomozite razvoju web mjesta, dijelite članak s prijateljima!
Mjesec je naš prirodni satelit i, nadalje, jedna od referentnih točaka popularne i znanstvene mašte. Zanimanje za Mjesec nije ograničeno na puku sferu znanja, već predstavlja prekretnicu koja bi nam omogućila da proučavamo svemir dublje nego što smo to činili do danas. Kada se razmišlja o Mjesecu, neizbježno je razmišljati i o programu Apollo i 1969. godine, kada su, ne bez različitih trzavica i povijesnih peripetija, ljudi konačno zakoračili na Mjesec, pravi novi svijet. Od tog trenutka, bilo je nekoliko navrata u kojima se ova epizoda ponavljala, da bi kasnije zapala u eru tišine što se tiče lunarnih putovanja s ljudskom posadom. Ako želiš znati koliko je puta išao na mjesecOsim što znate koji se projekti pokreću za početak novog zlatnog doba istraživanja svemira, nastavite čitati Zeleni ekolog i mi ćemo vam reći o tome.
Plod hladnog rata
Kad je riječ o kročenju na Mjesec, odnosno slanju misija s ljudskom posadom na naš prirodni satelit, bitno je spomenuti Hladni rat i njegov povijesni kontekst. Nakon Drugog svjetskog rata (1939.-1945.) svijet je podijeljen na dva velika bloka. S jedne strane, postojao je komunističkog bloka, koju je iz Moskve vodio Sovjetski Savez. S druge strane, kapitalističko-liberalni blok, vodio iz Washingtona D.C. za Sjedinjene Države. Ova dva bloka natjecao u svakom pogledu moguće i, znanstveno-tehnološko, bio je jedan od njih. To je dovelo do početak svemirske utrke kakvu danas poznajemo.
Slijedom toga, počela je utrka na duge staze koji je od dva ideološka bloka uspio osvojiti prostor prije. U tom smislu, Sovjetski Savez je uspio ostvariti nekoliko renomiranih pobjeda, poput postavljanja u orbitu prvog umjetnog satelita (Sputnjik, 1957.), kao i slanja psa Lajke u svemir te iste godine, što bi omogućilo inicijaciju studija o izvedivosti slanja ljudskih bića u svemir.
U tom kontekstu pobjeda Sovjetskog Saveza u svemirskoj utrci, Sjedinjene Države su donijele odluku da se pozabave najkompliciranijim izazovom od svih: odvesti ljudska bića ne samo u svemir, već i na Mjesec i dovesti ih zdrava i spašena. I, s ovim ciljem, to je s kojim razvijen je program Apollo.
Koliko je puta išao na mjesec
The Program Apollo Bio je to naziv kojim je NASA 1960. krstila program koji će objediniti sve operacije čiji je cilj konačno dovesti ljudska bića na površinu Mjeseca. Ovaj cilj postignut gotovo desetljeće kasnije, u 1969, kada je misija Apollo 11 sletjela na naš satelit i Neil Armstrong, Edwin Aldrin i Michael Collins uspjeli su ispuniti san da će ljudska bića konačno kročiti u novi svijet.
Odatle su se putovanja na Mjesec neprestano ponavljala u kontekstu onoga što su neki nazvali zlatnim dobom istraživanja svemira. Ukupno Mjesec su ljudska bića posjetila do šest puta između godine 1969. i 1972. godine. Te su godine astronauti Eugene Cernan i Harrison Schmitt bili posljednji ljudi koji su stigli do površine našeg satelita na Apollu 17.
Od tada, ljudsko biće nije poslati misije s posadom na Mjesec. To ne znači da je Mjesec bio u pozadini istraživanja svemira. Mnogo je bespilotnih misija koje su od tada došle do lunarnog tla, a ne samo pod vodstvom Sjedinjenih Država. U tom smislu svemirska utrka se diverzificirala i trenutno i Sjedinjene Države i Rusija, kao i Europska unija, Japan, Kina ili Indija imaju ambiciozne programe usmjerene na proučavanje svemira i gdje će, zapravo, Mjesec igrati ključnu ulogu u sljedećim desetljećima.
Što će se dogoditi u budućnosti? Hoćemo li opet na Mjesec?
Iako je istina da je nakon misije Apollo 17 san o putovanju na Mjesec skinut s političke agende mnogih zemalja, trenutno postoji nova interes za povrat ove vrste putovanja zbog tri glavna razloga. S jedne strane, jasno je da je motivacija za postavljanje stalne kolonije na Mjesecu porasla posljednjih desetljeća. To bi predstavljalo novi znanstveno-tehnološki trijumf ljudskog bića, osim što bi predstavljalo prekretnicu u povijesti čovječanstva.
Isto tako, još jedan od razloga koji pobuđuje najveće zanimanje pri povratku na Mjesec i postavljanju stalne stanice je to što Mjesec čini Povlašteno polazište za moguća putovanja na Mars. Zahvaljujući niskoj gravitaciji Mjeseca, letjelice s posadom i bez posade mogle bi poletjeti puno lakše nego sa Zemlje. Za to bi se punjenje gorivom provodilo iz materijala kao što su vodik ili kisik, koji bi se izvlačili izravno s površine Mjeseca, što bi uvelike smanjilo troškove misija na Marsov planet.
Konačno, još jedna od motivacija koju treba spomenuti pri povratku na Mjesec i postavljanju stalne stanice nalazi se na njegovoj skrivenoj strani. Skriveno lice Mjeseca, izvan interesa koji samo mjesto može izazvati, predstavlja privilegirano mjesto za konstrukciju teleskopa. U ovom okruženju, bez atmosfere ili umjetnog elektromagnetskog zračenja, mogli bi se provoditi mnogo zahtjevniji projekti istraživanja svemira nego na površini Zemlje ili u svemiru, pa je istraživanje samog svemira također jedan od interesa koji se otvara, možda do sredine ovog stoljeća možemo prisustvovati novim svemirskim putovanjima s ljudskom posadom koji se zaustavljaju na površini Mjeseca.
U sljedećem članku otkrijte važnost Mjeseca na Zemlji.
Ako želite pročitati više članaka sličnih Koliko je puta išao na mjesec, preporučamo da uđete u našu kategoriju Zanimljivosti Zemlje i svemira.
