KRALJEVSTVO MONERA: što je to, karakteristike, klasifikacija i primjeri - Sažetak!

Pomozite razvoju web mjesta, dijelite članak s prijateljima!

Pojam monera ili monera uveo je Haeckel 1986. godine kao tip unutar Protista kraljevstva. Kasnije, 1969., Robert H. Whittaker predložio je klasifikaciju životnih oblika u 5 kraljevstava prirode: Animalia, Plantae, Protista, Fungi i Monera. Ova je klasifikacija donedavno bila prihvaćena kao točna, smatrajući kraljevstvo Monera kao ono koje obuhvaća mikroskopske jednostanične organizme bez definirane jezgre, također poznate kao prokarioti, praveći razliku između arhebakterija i eubakterija. Međutim, s razvojem novih tehnika identifikacije i radom Woesea 1980-ih, uočeno je da takozvane arhebakterije predstavljaju važne strukturne i molekularne razlike s bakterijama i stoga ih je potrebno neovisno razmatrati u odnosu na njih, pod nova perspektiva domena: Archaea i Bacteria.

Ako želite saznati više o Monera kraljevstvo: što je to, karakteristike, klasifikacija i primjeriNastavite čitati ovaj članak Zeleni ekolog, u kojem ćemo objasniti osobitosti ovog kraljevstva.

Što je kraljevstvo Monera i njegova važnost

U prirodi postoji 5 kraljevstava: kraljevstvo Animalia, kraljevstvo Plantae, kraljevstvo Fungi, kraljevstvo Monera i kraljevstvo Protista. Kraljevstvo Monera (od riječi “moneres” = “jednostavan”) ili monera kraljevstvo nastaje od prokariotski organizmi, odnosno jednostanična bića bez definirane jezgre i veličine između 3 i 5 µm, među kojima su i bakterije. Kraljevstvo Monera sastoji se od najstarijih, najrasprostranjenijih i brojnih organizama na Zemlji, prisutan u svim vrstama ekosustava, kako vodenih tako i kopnenih. Oni su organizmi čiji oblik prehrane može biti autotrofni ili heterotrofni (parazitski ili saprofitski). U ovim drugim objavama detaljno govorimo o autotrofnim organizmima: što su, karakteristike i primjeri te heterotrofni organizmi: što su, karakteristike i primjeri.

Osim toga, ova bića se mogu naći u izolaciji ili stvaranju kolonija, kao posljedica stanične diobe bez naknadnog odvajanja stanica potomaka.

Karakteristike kraljevstva Monera

Osim već spomenutih, neke od glavne karakteristike kraljevstva Monera su:

• Mogu predstavljati različite oblike (koke, bacili, vibrije, spirile), a neke čak i mijenjati oblik tijekom svog razvoja (pleomorfne), ovisno o mediju koji zauzimaju, supstratu…
• Kada je u pitanju jednostanični organizmi uz skromne energetske potrebe gotovo u potpunosti koriste proces glikolize, kojim za energiju oksidiraju molekule glukoze iz proteina, ugljikohidrata i masti. Neke bakterije dobivaju ugljik iz anorganskih izvora ugljika, ali patogene su heterotrofne i dobivaju svoje hranjive tvari, uključujući dušik, iz organskih i anorganskih izvora.
• Nedostaju im organele kao što su mitohondriji, lizosomi, plazmidi, Golgijev aparat, endoplazmatski retikulum ili centrosom.
• Razmnožavaju se nespolno binarnom fisijom ili cijepanjem.
• Oni su razlagači i mineralizatori u okolišu u kojem žive. U ovom drugom članku Green Ecologist objašnjavamo što su živa bića koja se raspadaju.

Monera Kraljevstvo: struktura komponenti

Pored navedenih karakteristika, treba napomenuti da je sastavnice kraljevstva Monera sastoje se od niza tipične strukture koje su sljedeće izložene.

• Bakterijska kapsula: neke bakterije imaju bakterijsku kapsulu, koja je struktura sa zaštitnom funkcijom. Nalazi se izvan bakterijske stijenke, sastoji se od polisaharida i aminokiselina, a služi za prianjanje na površine i odupiranje fagocitozi makrofaga ili drugih vrsta mikroorganizama. Obično je prisutan u parazitskim oblicima, kao npr Mycobacterium tuberculosis ili Diplococcus pneumoniae.
• Bakterijski zid: Iako nije prisutan u svim prokariotskim stanicama, to je struktura od velike važnosti, jer daje oblik stanici i održava strukturu netaknutom i stabilnom, štiteći je od situacija osmotskog stresa. Sastoji se od polisaharida, proteina, lipida te glutaminske i diaminopimelinske kiseline. Stanična stijenka je također važna u kontekstu patogenosti jer štiti bakterije od enzima koji je mogu razgraditi, a također i zato što ima antigenske determinante (osobito kod Gram negativnih bakterija, one su odgovorne za toksičnost kod nekih bolesti kao što je salmonela).
• Plazma membrana: nalazi se unutar granice ocrtane staničnom stijenkom. Tanak je, elastičan, djeluje kao mehanička granica, ima selektivnu propusnost, služi za transport hranjivih tvari i otpada te otkrivanje signala iz okoline. Kako tim organizmima nedostaju unutarnje organele, plazma membrana je mjesto gdje se nalaze metabolički procesi kao što su disanje i fotosinteza.
• Citoplazma: tekući ili polutekući vodeni medij koji se sastoji od vitamina, soli, enzima, ugljikohidrata, topivih proteina, lipida i nukleinskih kiselina. Citoplazma je granularne konzistencije zbog prisutnosti velikog broja ribosoma.
• Periplazmatski prostor: To je područje u staničnoj stijenci Gram negativnih bakterija, smješteno između vanjske membrane i citoplazme, od velike važnosti. Sastoji se od periplazmatske tekućine koja predstavlja hidrolitičke enzime i vezne proteine za unos i obradu hranjivih tvari.
• Odsutnost jezgre: nukleinska kiselina (DNK, dvostruka spirala i kružna) nalazi se u području zvanom nukleoid koji je više elektrogust od ostalih, ali nema membranu oko sebe.
• Bakterijska endospora: tipična struktura bakterija koja se stvara iznutra i služi da izdrži teške uvjete.
• Pili i fimbrije: neke bakterije imaju fimbrije ili različite vrste dlačica koje su važne za prianjanje na površine.
• flagella: prokariotske stanice koje se kreću čine to kroz strukture zvane flagele, različite od onih koje eukariotske stanice mogu predstavljati.
• ribosomi: ribosomi bakterija, koji imaju funkciju sinteze proteina, razlikuju se od onih eukariotskih stanica po koeficijentu sedimentacije, budući da prokarioti imaju koeficijent od 70, kao i oni mitohondrija i kloroplasta (što podržava teoriju o bakterijskom podrijetlu ovih organele).
• Tijela za uključivanje: One su vrsta organela koje se mogu koristiti za magnetsku orijentaciju, za pohranu rezervi ugljika, dušika ili fosfora i za uzgonu (kao što su plinske vakuole, koje im omogućuju da se dižu ili spuštaju u vodenom okruženju).

Klasifikacija kraljevstva Monera

Kao što je spomenuto na početku ovog članka, u prošlosti su se unutar kraljevstva Monera razlikovale dvije vrste organizama: eubakterije i arhebakterije. Međutim, kasnije je zaključeno da su potonje imale evolucijsku povijest potpuno neovisnu o bakterijama i da su smatrane kao dvije odvojene skupine: arheje i bakterije. Dakle, ovo je klasifikacija kraljevstva Monera:

Archeas (drevne "arhebakterije")

Oni su najstariji postojeći prokarioti na Zemlji i karakteriziraju naseljavanje okruženja s ekstremnim uvjetima (primjerice, topli izvori i slana područja), zbog činjenice da imaju staničnu stijenku karakteristične strukture koja im omogućuje preživljavanje u takvim uvjetima. One dijele karakteristike i s bakterijama (kao što je, na primjer, njihova prokariotska stanična struktura, njihove vrste metabolizma, kao što je fiksacija dušika ili denitrifikacija, itd.) i s eukariotskim stanicama (na primjer, imaju autotrofnu prehranu, nedostaju im peptidoglikani u stanične stijenke i posjeduju RNA polimeraze s više polipeptida, između ostalog). Oni predstavljaju nukleotidne sekvence u svojoj jedinstvenoj t-RNA i r-RNA.

Bakterije (bivše "eubakterije")

Naziv eubakterije znači "prave bakterije", a imaju gore navedene tipične karakteristike, kao što su krute stanične stijenke sastavljene od peptidoglikana, kretanje uz pomoć flagela, prisutnost pila na površini stanice koji pomažu u spolnoj reprodukciji i također patogeni da se vežu za domaćina kojeg će napasti, i tako dalje.

Cijanobakterije

Poznate kao modrozelene alge jer su se takvima smatrale dugo vremena, one su jedini prokariotski organizmi sposobni za oksigenske fotosintetske procese. Oni su najveći prokariotski organizmi, koji mogu doseći dimenzije do 60 mikrometara. Neki su, osim toga, sposobni fiksirati dušik i razvili su specijalizirane stanice zvane heterociste kako bi mogli kombinirati ovaj proces (koji se ne može odvijati u prisutnosti kisika) s procesom fotosinteze s kisikom. Kao prokariotski organizmi, kod nekih se tipova ističe prisutnost plinskih vakuola, što pogoduje njihovoj plovnosti. Karakterističnu boju nekim od ovih organizama daje kombinacija fikobilina i klorofila a, ali druge vrste mogu biti zelene, smeđe, žute, crne ili crvene zbog drugih pigmenata kao što su karotenoidi i fikoeritrin. Iako većina ne može postojati u nedostatku svjetla, određene vrste mogu ako postoji dovoljna količina glukoze koja služi kao izvor ugljika i energije.

Primjeri kraljevstva Monera

Za kraj, ovo su neke primjeri unutar kraljevstva monera:

• Archeas: Haloquadratum walsby, naklone halofilno, Ignicoccus hospitalis, čime se uspostavljaju simbiotski odnosi odn Pyrolobus fumarii, koji može živjeti u ekstremnim temperaturnim uvjetima.
• bakterije: Escherichia coli, prisutan u crijevnoj flori ljudi i pomaže u probavi hrane; Clostridium botulinum, odgovoran za proizvodnju botulinum toksina, koji može uzrokovati botulizam.
• Plavo-zelene alge (cijanobakterije): Anabaena azollae održava simbiotski odnos s rodom vodenih paprati Azolla, Nostoc sphaericum.

Ako želite pročitati više članaka sličnih Monera Kraljevstvo: što je, karakteristike, klasifikacija i primjeri, preporučamo da uđete u našu kategoriju Biologija.