
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, 1 od 9 ljudi koji umiru svaki dan diljem svijeta to čini kao izravna ili neizravna posljedica onečišćenja zraka. Nadalje, ako uzmemo u obzir da 90% stanovnika gradova kontinuirano živi s razinama onečišćenja višim od preporučenih, veličina problema vrtoglavo raste.[1].
Srećom, sve se više govori o onečišćenju zraka i njegovim učincima na ozonski omotač i na klimatske promjene. Međutim, mnogi ljudi još uvijek zanemaruju štetne učinke na naše zdravlje. Znate li što je zagađenje zraka i odakle dolazi? U sljedećem članku Zeleni ekolog odgovaramo na ova pitanja i fokusiramo se na objašnjenje koji su zagađivači zraka.
Što je zagađenje zraka
Zagađenje zraka je vrsta onečišćenja koje uzrokuje čestice i plinovi koji su suspendirani u zraku a to može utjecati na zdravlje ljudi, floru i faunu planeta. Izvori onečišćenja su brojni, prirodni i prije svega uzrokovani ljudskim djelovanjem, tako da se sva ta onečišćenja nakupljaju u Zemljinoj atmosferi i mogu je modificirati. Kao posljedicu toga nalazimo klimatske promjene i negativne meteorološke pojave.
Posljedice postaju strašne, štete globalnom zdravlju planeta, odnosno utječu na floru i faunu i, naravno, na naše zdravlje. Zapravo, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, od svakih 9 smrtnih slučajeva na planeti 1 je izravno vezano za onečišćenje zraka.
To je jedan od najvećih problema, ne samo ekološkog, nego i javnog zdravlja. I iako je posljednjih godina učinjeno puno posla na zabrani kemikalija poput CHC-a i jačanju tržišta električnih automobila, stvarnost je da je još dug put do toga.

Zagađenje zraka: uzroci
Ovdje objašnjavamo neke od glavnih uzroci onečišćenja zraka:
Fosilna goriva
Kao što možete zamisliti, korištenje fosilnih goriva jedno je od glavni uzroci onečišćenja zraka. Primjer ove vrste onečišćenja su emisije plinova iz automobila, zrakoplova ili drugih prijevoznih sredstava koja koriste gorivo. Međutim, ne samo da automobili zagađuju ili koriste fosilna goriva, već se i naširoko koristi u industriji.
Industrijski dimnjaci
Iako je nekada bila glavna vrsta onečišćenja, posljednjih desetljeća zagađenje iz industrijskih dimnjaka značajno je smanjeno. Razlog je taj što je korištenje fosilnih goriva, poput ugljena ili nafte, promijenjeno u električnu energiju. Međutim, to je još uvijek problem koji treba riješiti, pogotovo ako uzmemo u obzir da je velik dio ove kontaminacije povezan s loša kontrola plina koji emaniraju.
Kemijska industrija
Veliki izbor kemijski procesi, što na kraju ima utjecaj na okoliš na različite načine. Činjenica da su mnoga od ovih postrojenja stara i nemaju adekvatne sustave prevencije znači da se u atmosferu svakodnevno ispuštaju mnogi plinovi i kemijski elementi.
Spaljivanje smeća
Danas stvaramo ogromne količine smeća koje nismo u mogućnosti apsorbirati. Posljedica je da u većini zemalja postoje velika odlagališta smeća koje su sve veće, a s njima se povećavaju i plinovi i povezani ekološki problemi. U mnogim od ovih deponija, spaljivanje smeća to je jedini način kontrole njegove veličine. Posljedica je veliko onečišćenje zraka, pogotovo ako se uzme u obzir da na nekim odlagalištima smeća plamen radi 24 sata na dan.

Koji su zagađivači zraka
Kao što smo već objasnili, onečišćujućim tvarima smatraju se sve one tvari koje zbog svoje prirode ili razine koncentracije u zraku mogu promijeniti ili oštetiti zdravlje ljudi, biljaka ili životinja. Ali nisu svi zagađivači isti, ovisno o njihovom podrijetlu, mogli bismo vrste zagađivača zraka u:
Suspendirane čestice
Kada govorimo o česticama, mislimo na materija mikroskopske veličine koji lebdi u zraku. Jedan od načina da ih vidite, na primjer, je na pocrnjelim pročeljima gradskih zgrada koje zbog tih čestica dobivaju ovu boju.
Studije[2] koji su napravljeni u Europi pokazali su da se čestice smatraju onečišćivač koji je najštetniji za ljudsko zdravlje. Ali odakle dolaze čestice? Realnost je da nisu svi isti niti imaju isto porijeklo. Na generički način, mogu se odvojiti između grubih i finih čestica. PM 10, odnosno s promjerom manjim od 10 mikrona, u osnovi dolazi kao rezultat mehaničkih procesa koji se javljaju u ljudskim aktivnostima kao što je građevinarstvo. S druge strane, PM 2,5, odnosno promjera manjeg od 2,5 mikrona, koji su rezultat izgaranja goriva ili drva.
Upravo te manje čestice su najštetnije za zdravlje, budući da imaju sposobnost prodiranja u dišne putove ili čak u krv. Među zdravstvenim problemima do kojih može dovesti su respiratorni problemi kao što su alergije, astma ili KOPB, čak i rak ili kardiovaskularni problemi.
Dušikov dioksid
Iako je dušikov dioksid zapravo dio suspendiranih čestica koje smo upravo objasnili, smatramo ga potrebnim posebno spomenuti zbog uloge koju imaju u onečišćenju zraka. NO2, ugljični dioksid, nastaje pri izgaranju motoraDizel je taj koji proizvodi najveću količinu NO2.
Kao što smo objasnili, emitiraju ga uglavnom motori, zato ga ima u velikim količinama u gradovima, mjestima gdje se nakupljaju vozila i gdje nema moguće ventilacije. To nije bilo kakvo pitanje, jer, kao što se već sumnjalo i pokazalo je studijama SZO[3], postoji korelacija između koncentracije NO2 i gubitka plućne funkcije.
Ozon
Ozon (O3) je a vrlo agresivan plin koji ima sposobnost korodiranja materijala pa čak i živih tkiva. U dodiru s ljudskim tkivima izaziva upalu u bronhima i plućima. To nije plin koji emitiramo izravno, već nastaje, pod sunčevom svjetlošću, kemijskim reakcijama s drugim komponentama koje emitiramo, na primjer, dušikovim dioksidom ili ugljikovodici.
CFC
Već 60-ih godina prošlog stoljeća pokazalo se da klorofluorougljikovodici su imali štetne učinke za planet, uglavnom zbog njegove aktivne i vodeće uloge u uništavanju ozonskog omotača i efektu staklenika. Zahvaljujući Montrealskom protokolu, provedenom 1987. godine, zabranjena je masovna proizvodnja ovih proizvoda koji su se u osnovi koristili za hladnjake, klima uređaje i aerosole.
Međutim, iako u znatno manjoj mjeri, CFC se i dalje ispušta u atmosferu, uglavnom kao rezultat uništavanja starih hladnjaka i uređaja. U sljedećem članku Green Ecologist razgovarat ćemo s vama o kontaminaciji CFC-om.
Sumporov dioksid
SO2, sumpor dioksid, je plin koji u atmosferi je vrlo reaktivan. No, to nije jedini problem, već se nalazi i u sastavu velike većine (93%) fosilnih goriva koja se koriste u industriji, proizvodnji električne energije i transportu.
Na zdravstvenoj razini, sumpor dioksid je povezan s oštećenjem dišnog sustava, posebice astmom i bronhospazmom, a na ekološkoj razini, među ostalim negativnim učincima, treba istaknuti da je sumpor dioksid najodgovorniji za kisele kiše.
Ugljični dioksid
Ugljični dioksid je molekula koja se sastoji od spoja dvaju atoma kisika s jednim ugljikovim CO2. Ugljični dioksid je prirodno prisutan u atmosferi, iako su njegove koncentracije varirale tijekom povijesti našeg planeta. Ovo je jedan od stakleničkih plinova, što ga čini bitnim kada je u pitanju održavanje Zemljine temperature. Zapravo, da ne postoji, život bi bio nemoguć na našoj planeti. Međutim, kao što bi niska koncentracija bila problematična, tako su i visoke koncentracije, što može previše zadržavanje topline i podizanje temperature kao što se događa danas.
Ugljični monoksid
Ugljični monoksid je plin koji nastaje nepotpunim izgaranjem, odnosno izgaranjem u niskoj koncentraciji kisika. To se može prirodno proizvesti kada se metan koji nastaje razgradnjom tvari oksidira. Međutim, velika većina proizvodi se emisijama iz automobila, industrije i izgaranjem različitih proizvoda.
Iako je vrlo rijetko da koncentracije ugljičnog monoksida budu tako visoke dovoljno visoka da ugrozi naše zdravlje, činjenica da se natječe s kisikom u krvotoku znači da ljudi sa srčanim problemima mogu vidjeti da su im srčani kapaciteti pogođeni.
Metan
Metan je jedan od glavnih stakleničkih plinova i, iako ga mnogi ljudi nisu svjesni, njegovi su štetni učinci više od 20 puta veći od ugljičnog dioksida. Poput mnogih zagađivača o kojima smo raspravljali u ovom članku, metan se javlja prirodno. U količinama koje se javljaju prirodno, atmosfera bi bila u ravnoteži, međutim, problem nastaje kada se te emisije povećaju zbog ljudskih aktivnosti.
U tom smislu poljoprivreda je jedna od najvažnijih veliki izvori emisije metana, mnogi od njih nastaju razgradnjom organske tvari od strane mikroba u poplavljenim usjevima. Međutim djelatnost koja stvara najviše metana je intenzivno stočarstvo. To je zato što preživači, poput krava, tijekom probave stvaraju puno metana. U sljedećem članku razjašnjavamo dvojbu oko toga Da li krave zagađuju?, jer se to mnogi pitaju, ali smo već naveli da krave same ne zagađuju, niti bi predstavljale ekološki problem da nije golemog obima koji se uzgajaju i uvjetima u kojima se nalaze, nego je problem u velikoj intenzivnoj mesnoj i mliječnoj industriji.
Drugi
Osim već spomenutih, postoje i drugi zagađivači zraka kao što su:
- The amonijaku osnovi izdana kroz poljoprivredu.
- The teški metali kao što su nikal, olovo, arsen, živa i kadmij iz industrije koji se nakupljaju u tijelu.
- The zagađenje u zatvorenom prostoru, plod duhana ili dimnjaka koji se nakuplja u slabo prozračenim kućama ili barovima.
Ako želite pročitati više članaka sličnih Koji su zagađivači zraka, preporučamo da unesete našu kategoriju Onečišćenja.
Reference- http://www.who.int/es/news-room/fact-sheets/detail/ambient-(outdoor)-air-quality-and-health
- https://www.eea.europa.eu/es/themes/air/intro