Apsorpcija atmosferske vode za svoje pretvaranje u vodu za piće ili u vodi za navodnjavanje, između ostalih mogućih upotreba, izvedivo je zahvaljujući kondenzaciji, nakon hvatanja kroz različite mlinove. U ovom postu osvrnut ćemo se na tri zanimljiva uspješna projekta koji uspijevaju izvući vodu niotkuda.
Točnije rečeno, bez obzira na lijepi izrazi ali ne sasvim točno, istina je da crpljenje vode niotkuda nije baš ono što oni rade, kao što je očito. Žetva vode se vrši od magle koja se stvara, čije čestice vode skupljaju različite izume.
Zapravo, već nekoliko godina, hvatanje magle za pretvaranje u vodu pokazalo se uspješnim u sušnim regijama diljem svijeta. Ovo su samo jedan primjer vrlo različite projekte koje možemo pronaći, bilo za navodnjavanje usjeva ili za opskrbu pitkom vodom ljudi koji joj nemaju lak pristup.
Na taj se način promiče ne samo lokalno gospodarstvo, uključujući i egzistencijalno gospodarstvo, već i kvaliteta života marginalne populacije. Ne zaboravimo da milijuni ljudi u svijetu moraju hodati nekoliko sati dnevno kako bi dobili vodu kojom mogu zadovoljiti svoje osnovne potrebe.
Projekt MIT u Čileu
Pustinja Acatama, u Čileu, jedno je od najsušnijih mjesta na svijetu i upravo iz tog razloga postoji velika potreba za vodom. Iako je kiša zbog svoje iznimne prirode pravi događaj, oblaci su prepuni vlage.
Njegove sićušne kapi vode nisu dovoljno teške da postanu kiša, ali predstavljaju potencijalni izvor vode koji uspijeva uhvatiti ovaj projekt, izveden zahvaljujući implementacija hvatača magle.
Inicijativa istraživača s Tehničkog fakulteta MIT-a, u suradnji s Universidad Pontificia de Chile u Santiagu, postigla je da sustav baziran na visećim mrežama smještenim na brežuljcima gdje se dovoljno magle za opskrbu mjesnim zajednicama voda za navodnjavanje i kućanske potrebe.
Vaš prijedlog postiže produktivnost veću od prethodne inicijative, dostižući pet puta više, kažu njegovi tvorci. To je moguće zahvaljujući promjenama u razmaku mreže, njezinoj veličini i vrsti korištenih vlakana.
Marokanski lokalni projekt
Ovaj projekt, koji se provodi u Maroku, koristi mreže za hvatanje vlažnost. Koristeći gustu maglu koja dolazi gurnuta obalnim vjetrovima, dobiva se dovoljno vode za opskrbu nekoliko gradova.
Ukupno je pitkom vodom osigurano oko 400 osoba, i to jedna nedavno proširena implementiran značajno je povećao produktivnost. Budući da se radi o skalabilnom sustavu, njegov uspjeh ne znači samo dobivanje vode nego i mogućnost da to čini u sve većim količinama.
Nalazi se u pustinji Sahare, a sastoji se od velikih mreža koje hvataju kapljice vode koje su suspendirane u zraku kako bi ublažile sušu koju područje pati, poznato kao Aït Baâmrane.
Ovaj naziv definira a planinska regija da je politički to konfederacija berberskih plemena Maroka, iako se projekt nalazi točno u planinama u njegovoj blizini kako bi se iskoristili njegovi povoljni uvjeti.
Kao iu mnogim drugim regijama u kojima nedostaje vode, zračne struje mogu donijeti vodu u obliku kondenzirane vlage koja poprima oblik magle, što je okolnost koja se može iskoristiti, kao i ovaj sustav, inicijativa nevladine organizacije Dar Si Hmad.
Od svog osnutka 2005. godine, sustav je postigao značajan prosječni protok od 6.300 litara dnevno, povećavajući se kako se širi. Imajte na umu, oceanski vjetrovi donose dovoljno magle samo za proizvodnju vode šest mjeseci u godini.
Sustav je vrlo jednostavan. Kada magla dolazi do mreža na nadmorskoj visini od 1225 metara, kondenzira se i tada je idealan trenutak za hvatanje kapi u mrežama.
Sljedeća trava je natjerati ih da ih skupe kroz neke cijevi kako bi je konačno očistili kroz filtere kojima se napajaju fotonaponski paneli, spreman za distribuciju izravno u domove kroz mrežu cijevi.
'Blizanci' pustinje
Treći od projekata djelo je kreativca Apa Verheggena i njegovog tima, koji su nakon godina studija konačno krenuli testirati svoju ideju na praktičan način. Učinili su to u pustinji Sahare, jednom od njih suha planeta.
Rezultati njihovih eksperimenata bili su pozitivni. S jedne strane, imali su a veliki saveznik toga u ovim krajevima ne manjka, kao što je snaga sunca, a s druge uređaja ("blizanci") izgrađeni za izvlačenje vode kondenzacijom.
Proveli su testove u pustinji Sahare koja se proteže preko Malija, gdje je vlaga prilično niska. Pa ipak, uspjeli su proizvesti vodu, unatoč tome što nisu radili u idealnim uvjetima, odnosno onima za koje je namijenjena.
Konkretno, dizajniran je za korištenje u Nizozemskoj, gdje je vlažnost znatno veća, ali je ipak uspio proizvesti vodu. Namjera je poboljšanja produktivnosti, koja je dosad nedostajala projektni tim, kršten SunGlacier. Stoga ćemo morati pričekati neko vrijeme dok ne saznamo kakva budućnost čeka ovaj izum. Za sada ima vrlo pozitivne aspekte, kao što je rad s energijom sunca i vađenje vode u posebno teškim okolnostima.
Slika iz 1. odjeljka
Slika iz odjeljka 2
Ako želite pročitati više članaka sličnih 3 projekta koji izvlače vodu iz zraka, preporučamo da uđete u našu kategoriju meteoroloških pojava.
